Općina Gornja Rijeka prostire se na površini od 32,72 km2. Gustoća naseljenosti iznosi 54,4 st./km2.
Gornja Rijeka prvi puta spominje se 1248. godine kao plemićki posjed Nikole i Abrama. U starijim dokumentima naziva se Kys Kemlek odnosno Mali Kalnik.
Naselja Donja Rijeka proteže se uz potok Reka južno od dvorca Gornja Rijeka, u duljini od dva i pol kilometra. Ima i nekoliko zaselaka: Hasanec, Batina, Petrač i Oraki.
Barlabaševec se spominje kao plemenito selo kalničkih jednoselišnih plemića 1526. Deklešanec se nalazi neposredno ispod Malog Kalnika. Selo se spominje 1573. kao posjed gospoštije.
Dropkovec kao plemenito selo plemića spominje se već 1475. godine. Tu je nekada bio centar plemića.
Geološka građa Kalnika i novije spoznaje o tektonskoj prošlosti alpsko-dinarskog sustava izmijenili su ranija mišljenja o Kalniku. Dok se prije mislilo da pripada lancu istočnih Alpa, danas se misli da je ostatak nekadašnjeg Orijentalnog kopna, koje je u mezozoiskoj eri odigralo znatnu ulogu u tektonskim procesima između alpskog i dinarskog sustava. Uz tektonske pokrete na području ove planine vezana je pojava termalnih i mineralnih voda (Apatovačka kiselica pod južnom padinom).Krajnji izdanci prigorja prekriveni su naslagama iz pleistocena, a to su uglavnom gline i praporne ilovine.
Erozivna djelatnost brojnih potoka kao i drugi oblici erozije, u pleistocenu i holocenu uvelike su izbrazdali i raščlanili reljef. Značajni su tercijarni sedimenti središnjeg kalničkog područja s nalazima ugljena, konglomerata, glina, pješčenjaka, lapora, a mjestimice i sedre. U strukturu reljefa usjekle su se brojne aluvijalne dolinice potoka, usmjerene prema dolini Glogovnice i u donjim su tokovima zamočvarene i uglavnom agrarno neatraktivne. Obzirom na petrografski sastav reljefa kao i mogućnost erozivnog djelovanja, pedološki sastav i osobine tala nisu najpogodnije za agrarno iskorištavanje.
Veći dio južnog kalničkog prigorja pokriven je tipovima podzoliranih tla, koji se međusobno razlikuju stupnjem podzolizacije i razvijenosti profila. To su uglavnom manje vrijedna tla, ponešto kisela i siromašna hranjivima, a na dijelovima pleistocenskih glina i teška za obradu.
Usprkos tim prirodnim karakteristikama tla, kroz povijest je kalničko prigorje bilo razmjerno gusto naseljeno, pa je prirodni šumski pokrov najvećim dijelom iskrčen, a podzolasta tla većim dijelom kultivirana, te tako postupno pretvorena u humizirana antropogena tla.
